Agustin RAMIREZ JIMENEZ

Životopis

Rođena sam 29. studenog 1959. u gradu San Pedro Tlaquepaque, u Jaliscu. Godine 1981. ušao sam ilegalno u Sjedinjene Američke Države jer sam želio biti od koristi i pomoći roditeljima, no to nije bilo tako jednostavno jer je potrajalo neko vrijeme dok nisam uspio pronaći posao. Nakon godinu i pol dana što sam radio, dana 20. studenog 1983. bio je petak, a ja sam  izlazio s posla i baš kao i svakog petka krenuo sam unovčiti svoj ček s tjednom zaradom, odjednom sam osjetio da mi je netko iza leđa, ta me osoba uhvatila za majicu, a kad sam se okrenuo vidio sam crnca koji je pucao u mene bez da mi se obratio, pao sam na tlo nepomičan, a on me odvukao u mrak i pokrao, okrenuo me na trbuh, a ja sam pomislio da će me ubiti, sad sam zahvalan Bogu što nije to učinio. Kad sam vidio da se udaljio, počeo sam vikati, odmah je stigla policija i hitna pomoć te su me odveli u bolnicu Centinela gdje su me hitno operirali da mi izvade metak iz vrata, a dan kasnije sam prebačen u bolnicu Luther King jer nisam imao zdravstveno osiguranje. Dugo sam bio na intenzivnoj njezi, na rubu života. Kasnije su me prebacili u bolnicu Rancho Los Amigos na rehabilitaciju. Dok su mi roditelji stigli iz Meksika, za mene se brinula moja tadašnja djevojka, kojoj sam jako zahvalan na podršci i pomoći; ali nakon otprilike pet mjeseci dobio sam jak urinarni infekt koji se proširio do glave te sam ponovno završio na intenzivnoj njezi gdje sam ostao tri mjeseca. U to vrijeme je u jeku bio rat u Zaljevu te je zbog toga mnogima od nas koji nismo ispunjavali uvjete uskraćena pomoć jer nismo imali tri godine radnoga staža koje su po zakonu obavezne. Nismo imali izbora morali smo se vratiti u Meksiko, a sad kad sam bio u svojoj zemlji dugo mi je trebalo da iz kuće izađem od srama da me ljudi koji me poznaje ne vide u takvom stanju; naravno da sam s vremenom to prevladao, uz pomoć svojih roditelja i braće počeo sam pohađati sate slikanja i zahvalan sam Bogu i Majci Božjoj što nisu dali da opet završim u nekoj bolnici, a hvala im i što su mi omogućili da upoznam Ismaela Martíneza Ibarru koji je član Udruge slikara ustima i s nogama, koji mi se obratio i pomogao mi da i ja postanem član udruge.