VDMFK - Vereinigung der Mund- und Fussmalenden
Künstler in aller Welt, e. V.

London 1988. godine: 7. delegatska skupština

Na početku skupštine prenijela je Marlyse Tovae izaslanicima žalosno priopćenje. Smrću Elofa Lundberga i Petera N. Spencera predsjedništvo je od posljednje generalne skupštine 1985. godine u Madridu izgubilo dva člana. Gubitkom ova dva člana predsjedništva slijedio je novi izbor dva umjetnika u predsjedništvo. Sukladno novom statutu, predsjednik, odnosno predsjednica, moraju se birati svakih šest godina, zbog čega nije bio potreban ponovni izbor Marlyse Tovae kao predsjednice. Nakon što su dosadašnji članovi predsjedništva gospođa Irene Schricker i Eros Bonamini ponovo stavljeni na izbor, aklamacijom su oboje izabrani u predsjedništvo. Za nova mjesta u predsjedništvu biralo se pismeno, tajnim glasanjem. U predsjedništvo su izabrani član od osnivanja udruge Erich Macho, slikar koji slika nogama iz Austrije i Charles Fowler, slikar koji slika ustima iz Velike Britanije. Na ovaj je način sastavljeno predsjedništvo udruge VDMFK nakon delegatske skupštine 1988. godine. Marlyse Tovae, predsjednica, Irene Schricker, Eros Bonamini, Erich Macho, Charles Fowler i pravni savjetnik Dr. Dr. Herbert Batliner. Delegati su također imenovali dva nova počasna člana udruge VDMFK, koji su se na osobit način zalagali za udrugu VDMFK od njenog osnutka. Bili su to Gustav Sturm i Hans Massberger.

Rim 1992. godine: 8. delegatska skupština

Delegatskoj skupštini u Rimu od 30. ožujka do 3. travnja 1992. godine pripada u povijesti udruge poseban značaj. S jedne strane su na skupštini zaključene sveobuhvatne promjene statuta. S druge strane je u 50-godišnjoj povijesti udruge VDMFK vrhunac zasigurno bila audijencija kod Pape Ivana Pavla II. u katedrali sv. Petra. Sveti Otac nije se libio izmijeniti nekoliko riječi sa slikarima koji slikaju ustima i nogama i blagosloviti ih.

U središtu konferencije nalazila se sveobuhvatna revizija statuta, s kojom su se delegati jednoglasno složili. Ovim su proširene mogućnosti članstva. Do 1992. godine postojali su samo članovi i počasni članovi, a na skupštini 1992. godine  delegati su iznova uredili mogućnosti članstva. U tu je svrhu članak 4 Statuta nadopunjen je na sljedeći način:

„Udruga uvažava sljedeća članstva:
a.) punopravni član
b.) pridruženi član
c.) počasni član“

Time su mogućnosti članstva proširene za status “pridruženog člana“, a daljnje su se temeljne promjene odnosile su se na postupak za izbor predsjednice, odnosno predsjednika. Za vrijeme predsjedavanja Arnulfa Ericha Stegmanna u Statutu je eksplicitno navedeno da se on bira kao doživotni predsjednik udruge VDMFK. Nakon njegove smrti vrijedilo je pravilo izbora predsjednika, odnosno predsjednice, na šest godina. 1992. godine promijenili su delegati ovo pravilo u „Predsjednika, odnosno predsjednicu, bira glavna skupština za tri sljedeće skupštine.“ Kod izbora člana predsjedništva trebalo je izabrati novog člana nakon smrti Irene Schricker. Uz to je postavljen zahtjev da se predsjedništvo proširi za još jednog člana. Nakon što su dosadašnji članovi predsjedništva Eros Bonamini, Erich Macho und Charles Fowler potvrđeni aklamacijom na istoj službi, delegati su pismenim glasovanjem izabrali u predsjedništvo gospođu Ruth Christensen, slikaricu iz Danske, koja slika ustima, i gospodina Brucea Peardona, slikara iz Australije koji slika ustima.

Vancouver 1995. godine: 9. delegatska skupština

U okvirima konferencije za delegatsku skupštinu,utvrđeno je da VDMFK u vrijeme kongresa skrbi za 424 umjetnika i umjetnice sa svih kontinenata. Delegati su nadalje obavili novi izbor u predsjedništvo jer je ostalo upražnjeno mjesto nakon smrti člana predsjedništva Ericha Machoa.  Predložena je samo jedna osoba, gospodin prof. Manuel Parreñom, slikar iz Španjolske koji slika nogama, on je aklamacijom izabran u predsjedništvo.