VDMFK - Vereinigung der Mund- und Fussmalenden
Künstler in aller Welt, e. V.

Jesús Enrique TRASVIÑA MATA



Rođen/a: 15.07.1987
Mjesto rođenja: Los Mochis, Sinaloa, México
Stipendisti udruge VDMFK od: 2011
Način slikanja: Slikar koji slika ustima





Životopis

Rođen sam 15. srpnja 1987. godine u gradu Los Mochis u Sinaloi. Imam mlađeg brata i mlađu sestru.

Završio sam osnovnu i srednju školu. Sa 16 godina sam počeo raditi, a kad sam imao 19 godina, 21. srpnja 2006. godine, dogodila mi se strašna nesreća kad sam pao s 5 metara visine. To se dogodilo kada se otrgnula željezna konstrukcija koju smo koristili za panoramske oglase. Pri padu sam slomio vrat, ozlijedio četvrti i peti kralježak i ostao kvadriplegičan. Jako sam ozlijedio koštanu srž.
Dvadeset sam dana bio na intenzivnoj terapiji i tijekom 11 mjeseci zdravstveno stanje nije bilo obećavajuće. Ostao sam nepokretan od ramena do nogu.

Od nesreće moji su mi roditelji i braća pomogli 100% u svakom životnom aspektu i usprkos svojim obavezama, uvijek nađu vremena za mene. Godinu i pol su me vodili na terapiju. Na taj sam se način oporavio i mogu sjediti u invalidskim kolicima. Ipak psihički nije bilo tako budući da sam dvije i pol godine bio zatvoren u svojoj sobi sve dok nisam shvatio da ipak postoji novi život nakon moje tragične nesreće.

Iako su mi moji roditelji to govorili, ja to jednostavno nisam želio shvatiti, ali zahvaljujući Bogu, upoznao sam profesoricu i slikaricu ustima  Lidiju Cháidez, koja me pozvala da krenem na satove slikanja s grupom ljudi koji su već slikali ustima i nogama. Na početku sam crtao olovkom i pisao i očajavao sam jer mi nije dobro ispadalo. Sada uživam u onome što radim i kad krenem slikati, zaboravim na sve ostalo, na sve moje boli i vrijeme  prolazi, a da ja ni ne shvatim.

Trenutno pohađam satove slikanja u Umjetničkoj školi, gdje profesorica Cháidez  sve nas polaznike, svakog petka uči nove slikarske tehnike,  a mi osim slikanja dijelimo i životna iskustva.

Vidim svijet na drugačiji način zahvaljujući slikanju i odnosu koji imam s drugim ljudima.  Moji su me kolege, a sad već i prijatelji naučili  kako si olakšati život, gledajući stvari na drugačiji način.

Poslao sam molbu Udruzi slikara koji slikaju ustima i nogama i postao sam stipendist 1.ožujka 2011. To što sam stipendist Udruge slikara pruža mi financijsku samostalnost i mogu se i dalje razvijati kao umjetnik i osoba.