VDMFK - Vereinigung der Mund- und Fussmalenden
Künstler in aller Welt, e. V.

Antonio NUÑO SÁNCHEZ



Rođen/a: 28.05.1970
Mjesto rođenja: Tepatitlan, Jalisco, Mexico
Stipendisti udruge VDMFK od: 1996
Način slikanja: Slikar koji slika ustima





Životopis

Rođen sam dana 28. svibnja 1970. godine u Tepatitlanu, u Jaliscu, u Meksiku. Moji roditelji su Antonio Nuño Hernández i María Sánchez Romero. Ja sam treće od devetero djece u obitelji, imam osnovnoškolsko obrazovanje. Moja invalidnost je progresivna mišićna distrofija, otkrivena pri rođenju i sve se manje mogu kretati.  

Počeo sam slikati 1993. godine s pokojnim gospodinom José Morenom Hernándezom, jedan od slikara ustima i stipendist Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. 1994. godine imao sam svoju prvu izložbu slika u Tototolanu, na poziv profesora José Morena. Održao sam i druge izložbe u  Tepatitlanu, Guadalajari, Distritu Federal, Arandasu, Ocotlanu, Tonalá u La Barci Jalisco.

1996. godine primljen sam u Udrugu slikara koji slikaju ustima i nogama. 2000. godine sudjelovao sam na izložbi sa svim svojim meksičkim kolegama slikarima i tu sam imao sreću upoznati profesora Rubena Zavalu Rodrígueza, s kojim sam počeo imati satove. Usavršio sam tehniku ulja i trenutno me podučava tehnici akvarela, kave na papiru, tuša i akrila. Pohađao sam tečaj na Institutu Cabañas u Guadalajari gdje sam naučio crtanje ugljenom.

Na izložbama su mi odali priznanja. 2003. godine uručili su meni i svim mojim jališkim kolegama umjetnicima nagradu, uključujući i važne ličnosti poput Maríe Victorie i Lorene Ochoe. To je bila nagrada „Pedro Sarquis Merrewe“ i uručili su nam je u hotelu Hilton u Guadalajari.

Više se slikarskih djela tiskalo na posjetnicama ili kalendarima Udruge. Meni je u interesu napredovati u radu. U svojoj sam kući održao satove osobama koje žele naučiti i koje cijene moj rad, unatoč mojoj invalidnosti.

2008. i 2009. godine gradska vlast nas je pozvala da održimo radionice crtanja, akvarela i kave na papiru koje je sponzorirala SEDESOL, gradska, državna i savezna uprava. Program je poznat pod imenom „Otkup parkova i vrtova“. Moja sestra María del Carmen i ja imali smo 150 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika, mladih i odraslih.

U prosincu 2008.godine odalo nam se priznanje na državnoj razini, obilježavajući Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Intervjuirali su nas u novinama i lokalnim časopisima kao što je časopis Kulturni razvoj, novine 8 kolumni, televizija Alteña i Tv Azteca.

Ono što najviše volim izraziti u svojim djelima je sve vezano za polje kao što su krave i bikovi, budući da sam odrastao u seoskoj zajednici to me doista opušta.